Terapija igrom
Što je terapija igrom?
Terapija igrom je terapeutski pristup specifično osmišljen kako bi pomogao djeci da izraze svoje osjećaje, obrade svoja iskustva i razviju mehanizme suočavanja. Korištenjem igre, prirodnog medija komunikacije za djecu, stvara se sigurno i podržavajuće okruženje u kojem mladi klijenti mogu istraživati svoje emocije i rješavati psihološke probleme.
Terapija igrom prikladna je za djecu od 3 do 12 godina, no uspješno se prilagođava i mlađima i starijima.
Prednosti terapije igrom
Emocionalno izražavanje
Djeca mogu izraziti složene emocije i misli kroz igru, što olakšava rješavanje problema poput anksioznosti, depresije i traume.
Poboljšanje ponašanja
Pomaže u modificiranju nepoželjnih ponašanja i potiče pozitivna ponašanja.
Poboljšane socijalne i komunikacijske vještine:
Djeca uče učinkovitije komunicirati s vršnjacima i odraslima.
Snažniji odnosi
Potiče bolje odnose s članovima obitelji i vršnjacima.
Povećana otpornost
Djeca uče učinkovitije komunicirati s vršnjacima i odraslima.
Poboljšano rješavanje problema
poticanje kritičkog razmišljanja i vještina rješavanja problema kroz navigaciju različitim scenarijima u sigurnom okruženju.
Smanjenje stresa
Poticanje kritičkog razmišljanja i vještina rješavanja problema kroz navigaciju različitim scenarijima u sigurnom okruženju.
Kako terapija igrom pomaže
Terapija igrom je korisna za djecu koja se suočavaju s raznim teškoćama, uključujući:
Emocionalni i ponašajni problemi poput anksioznosti, depresije, ljutnje, straha ili teškoća pri odvajanju, česte promjene raspoloženja, nesigurnosti, agresivnost, nesamostalnost.
Socijalni problemi poput vršnjačkog nasilja, sramežljivosti, teškoća u odnosima s vršnjacima ili s odraslima, poteškoće u sklapanju prijateljstava.
Stresni ili traumatični događaji poput rastave roditelja, smrti člana obitelji, dolaska novog člana u obitelj, preseljenje, zlostavljanja, zanemarivanja
Proces terapije igrom
U psihološkom savjetovalištu Spel provodimo početnu procjenu kako bismo razumjeli potrebe djeteta i postavili terapeutske ciljeve. Prvo se organizira susret s roditeljima, bez djeteta, za prikupljanje relevantnih informacija.
Tijekom redovitih susreta, djeca sudjeluju u raznim aktivnostima poput crtanja, igre uloga i igara, što im pomaže da se izraze i rade kroz svoje probleme. Terapijski susreti su strukturirani, ali fleksibilni, omogućujući djeci da vode proces na nenametljiv način.
Roditelji su često uključeni u proces terapije kroz konzultacije i ponekad sudjelovanje u seansama kako bi podržali napredak svog djeteta.
Terapeut kontinuirano procjenjuje napredak djeteta i prilagođava terapeutski pristup prema potrebi.